Poznavanje teorije boja najvažnije je za svakog vizažista i make-up entuzijasta. Teorija boja ide u toliko smjerova i može postati nevjerojatno komplicirana. Na ovom blogu želimo sve pojednostaviti i približiti vam one bitne dijelove teorije boja, dijelove koje biste trebali znati.

Sistem boja

Prije svega, važno je napomenuti da postoje različiti sistemi boja ovisno o vrsti srednje boje koja se koristi. U ovom slučaju govorimo o RYB sustavu crvene, žute i plave boje (red, yellow, blue), koji obično koriste umjetnici koji rade s obojenom kozmetikom ili slikaju. Možda ste čuli i za CMY - cijan, magenta i žuta, ili CMYK, uz dodatak tipke (crna) koja se koristi u grafici i tisku ili RGB koji je sustav koji se koristi u elektronici, poput televizije, fotografije i računala. Glavna razlika između njih je, kad razmatramo RYB, gledamo na fizičku prisutnost boje, bilo u predmetu ili u živom biću, nečega što možete dodirnuti, poput lica ili jabuke, na primjer. Ovo je poznato kao princip suptraktivnog miješanja boja. Ostale su boje stvorene nečim što ne možete dodirnuti, tj. svjetlom, dugama, odsjajima i digitalnim slikama u boji na ekranima. Ovo je poznato kao princip aditivnog miješanja boja. Zbog toga imamo drugačiji dojam boja koje stvara svjetlost i fizičke boje, i naravno zato šminka i druge fizičke boje mogu izgledati drugačije na kameri ili ekranima od onoga kako to percipirate i doživljavate uživo, svojim očima.

Krug s bojama

Dakle, krenimo s temeljnim modelom na kojem se temelji suptraktivno miješanje boja. Krug s bojama razvio je Isaac Newton 1666. godine.



Krug s bojama prikazuje logičan slijed od 12 boja ili nijansi u međusobnom odnosu koji pomaže na najjednostavniji način ilustrirati teoriju boja. Krug je alat koji nam pomaže da shvatimo kako se boje međusobno odnose i kako ih ljudsko oko percipira, što je osnova u pristupu šminkanju. Krug boja postavljen je tako da u početku prikazuje odnose između primarnih boja, plus boje i nijanse koje premošćuju praznine između njih.

Terminologija boja

Najprije pojednostavimo ovu informaciju.
BOJA je određena ovim parametrima NIJANSA, VRIJEDNOST & INTENZITET.
NIJANSA je čista boja koju možemo vidjeti u krugu boja uključujući primarne, sekundarne i tercijarne boje.
VRIJEDNOST je relativna posvjetljenost ili potamnjenost boje. (inače, poznata i kao siva skala, ali o tome više nešto kasnije)
INTENZITET je čistoća boje, ovisno od toga koliko se jarko ili ublaženo i smireno nama pojavljuje.
Sada kad imamo ovo na umu, ući ćemo malo dublje u analizu i klasifikaciju boja i nijansi.

Kombinacije boja

1. PRIMARNE boje su one koje ne možemo dobiti ni stvoriti međusobnim miješanjem drugih boja i to su crvena, plava i žuta. (RYB sustav)

2. SEKUNDARNE boje su nijanse koje su nastale miješanjem potpuno zasićenih primarnih boja. To su narandžasta (miješanjem crvene i žute), ljubičasta (miješanjem crvene i plave) i zelena (miješanjem žute i plave).

3. TERCIJARNE boje su nijanse stvorene miješanjem primarne i sekundarne boje. To su narandžastocrvena, žutonarandžasta, žutozelena, plavozelena, plavoljubičasta i crvenoljubičasta.

Primarne, sekundarne i tercijarne boje čine 12 boja kruga s bojama.



4. KOMPLEMENTARNE boje su one koje kad se miješaju zajedno poništavaju jedna drugu, neutraliziraju i formiraju ton na sivoj skali. Ponekad ih se naziva i suprotnim bojama, ili korektivnim bojama i na krugu s bojama su uvijek jedna nasuprot druge.

5. ANALOGNE boje su skupina 3 boje koje stoje jedna do druge na krugu boja. Skupina se sastoji od primarne, sekundarne i tercijarne boje ili nijanse.

Munsell sistem

Ovdje ova priča postaje malo interesantnija, svi umjetnici znaju važnost crne i bijele, ali trenutno to nije prisutno u ovom primjeru. Hipotetski zaokrenimo kotačić u boji vodoravno i istražimo sljedeću razinu.

Zamislite krug boja koji se poput globusa rotira oko svoje osi.



Bijela je na vrhu tog globusa, a crna na dnu. Miješanjem crne i bijele dobit ćemo sivu, stoga je siva smještena u središtu kruga. To je ono što nam omogućuje stvaranje nijanse, intenziteta, sjene i tona boje.



Intenzitet– Dodavanjem različitog udjela bijele nekoj boji ili nijansi možemo je posvijetliti.


Sjena - Dodavanjem različitog udjela crne nekoj boji ili nijansi, možemo je potamniti.


Ton – dodavanjem različitog udjela sive nekoj boji ili nijansi, možemo dobiti smirenije i manje živopisne boje, smanjenog intetnziteta.

Ton kože, podton i ten

Sada kada imamo te pojmove, krenimo malo dalje u klasifikacije boja prije nego što ovu teoriju dovedemo u vezu s make-upom.



Boje se same mogu klasificirati kao tople ili hladne. To je zbog naše percepcije koju imamo o njima. Hladne boje i nijanse imaju kraće frekvencije svjetlosti i obično ih doživljavamo mirnijima i mekšima. Tople boje i nijanse imaju duže frekvencije svjetlosti koje se mogu širiti u prostoru i iz tog razloga smatramo da su učinkovitije s većom energijom.

E sad, kako sve ovo povezati sa šminkom?

Promatrajmo kako se boje ponašaju na koži.

TON KOŽE ponekad se ovaj pojam odnosi i na TEN to je površinska boja koju vidimo kad pogledamo kožu, to je najdominantnija boja koju vidimo. Na to uglavnom utiče količina melanina u koži. Melanin je tamni pigmenti u našem tijelu koji određuje koliko su naša kosa, oči i ton kože svijetli ili tamni.

Tada naravno postoji i PODTON. Mnogi se ljudi zbune kada je konkretno riječ o podudaranju kože i boja. Podtonovi su suptilnije prigušenije boje ispod površine kože. Oni se ne mijenjaju utjecajem osvjetljenja, sunčanja ili bilo kojih drugih vanjskih čimbenika.

Jedan od najjednostavnijih načina da se to utvrdi je gledanje vena na zapešću. Boja vena određuje podton kože.
Plava ili ljubičasta - HLADNI PODTON
Plavozelena NEUTRALNI PODTON
Zelena ili maslinasta - TOPLI PODTON

Korektivne boje

Uobičajena je zabluda da su oni sa svijetlom kožom hladnog podtona, a oni tamne kože toplog, to nije istina. Možete pronaći ljude koji imaju tamnu kožu s hladnim podtonom i obrnuto. To je jedan od razloga zašto se čini da podloga ponekad odgovara tonu kože, ali nakon nanošenja izgleda previše sivo, pepeljasto, žuto ili toplo. Podton je pogrešno procijenjen. Dakle, uvijek osigurajte da sigurno znate koji je podton.

U odnosu na krug s bojama, svi tonovi kože nalaze se unutar žutonarančaste do crvene boje. Tonovi kože hladnog podtona imaju tendenciju prema crvenoljubičastoj. Tonovi kože s toplim podtonom imaju tendenciju prema žutoj. Tamni tonovi i sjene kože (konture) naći će se u odjeljku "sjene", dok će hajlajteri i svijetli tonovi kože biti u "odjeljku nijansi". Tonovi kože također se razlikuju u zasićenosti i zbog toga se mogu naći bilo gdje oko dijelova nijanse i kroz dijelove tonova, ali uvijek između žutonarandžaste do crvene.



Uobičajena je praksa u šminkerskoj umjetnosti korištenje korektora boja za postizanje uravnoteženog tona kože na licu i/ili tijelu. To može biti pokrivanje podočnjaka, modrica, hiperpigmentacije, vitiliga, rozaceje, u osnovi bilo čega što pravi kontrast tonu kože. Tada je važno dobro razumjeti teoriju boja, posebno komplementarnih boje. Ranije smo raspravljali o tome kako se komplementarne boje međusobno poništavaju, pa se s tom teorijom na umu može postići korekcija boje.



Na slici je krug u boji i KRUG S BOJAMA ‘Neutralizer’. Vidjet ćete da je u krugu prisutna svaka boja potrebna za ispravljanje diskoloracije kože, plus neutralizator za podešavanje intenziteta boje, ovisno o tome koliko jaka mora biti komplementarna boja kako bi se učinkovito korigirala. To se može prosuđivati u svakom pojedinačnom slučaju nakon što se utvrde ton i podton kože.

Učinak svjetlosti

Važan element u teoriji boja kada je u pitanju make-up je kako svjetlost utječe na kožu, kako s make-upom, tako i bez njega. Svjetlost je presudan element koji treba uzeti u obzir prilikom nanošenja bilo koje boje na kožu. Ima dramatičan učinak na to kako tu boju doživljavamo.



Neovisno od izvora svjetlosti ili tona kože, samo 4% do 7% vidljive svjetlosti u potpunosti se odbija od površine kože. Ostatak svjetlosti prodire kroz površinu do dermisa gdje se reflektira iznutra i difuzno raspe u više smjerova. Ovaj dio apsorpcije svjetlosti i refleksije u različitim smjerovima ono je što našoj koži daje prirodni sjaj i izgled poluprozirnosti.



Kad pokušavamo kamuflirati nepravilnosti, obično koristimo korektore koji sadrže visok udio pigmenta. To čini podlogu neprozirnijom od prirodne kože, a nakon pudera može rezultirati potpunim odbijanjem svjetlosti, to rezultira umjetnim efektom i efektom maske i gubi se iluzija prirodne korekcije.

Pitanje. Pa, šta činimo da to izbjegnemo?
Odgovor. Koristeći našu teoriju boja!

Svladavanje korekcije i kamuflaže

Ponekad je tijekom ispravljanja pigmentacije poželjno započeti s komplementarnom bojom, sve fiksirati puderom u prahu, a zatim dodati proizvod u boji kože. Međutim, važno je shvatiti da vam neće uvijek trebati komplementarna boja u najvećoj koncentraciji da biste postigli kamuflažu. Pogotovo kad se razmatra gdje i na koje područje nanosite šminku. Debelim nanošenjem šminke na područjima tanje kože neće se postići najbolji rezultati, obično to rezultira 'cakey' efektom, stvara linije i izgleda preočito umjetno, iluzija kamuflaže se gubi. Stoga bi slojevi naneseni na kožu trebali biti što finiji, ako se želi zadržati površina koja izgleda poput prirodne kože. Tada nastupaju vaše znanje i razumijevanje teorije boja. Miješanje komplementarnih boja s neutralizatorima i sličnim podtonovima na koži može pomoći i postići ćete učinkovitu korekciju u manje slojeva.

Pogledajmo neke primjere podočnjaka ispod oka. Primijetit ćete na svakoj slici da je boja ispod oka uvijek tamnija od tona kože, ali u različitim stupnjevima, stoga bi za svaku trebale različite koncentracije komplementarne boje.

Vježba ispravljanja teorije boja - Vrijeme je da testirate svoje vještine!

Nikada nije savršena znanost kada se pokušava odrediti boja na digitalnom ekranu, međutim, odvojite trenutak za analizu svake od ovih slika i kad razmišljate o krugu s korekotima u nijansi 'Neutralizer' koje biste boje kombinirali i u kojoj koncentraciji da biste korigirali pigmentaciju i približili se što je više moguće prirodnom tonu kože.

Rezultat analize

Evo što smo zaključili: Na prvoj slici možemo prepoznati da je ton kože prilično neutralan sa hladnim podtonom. Podočnjaci imaju uglavnom plavi podton s primjesama zelene boje.



Dakle, pri odabiru komplementarnih boja, odabrali smo svijetlo narančastu (X30), u najvišoj koncentraciji, da pomogne u korekciji plave boje i pomiješali smo je s gotovo jednakom količinom highlightera (X406) kako bismo je približili prirodnom tonu kože. Zatim dodir crvene boje (X32) kako bi se neutralizirale zelene primjese. Ova bi smjesa zajedno učinkovito prikrivala podočnjake i izgledala prirodnije za okolnu kožu.

Na drugoj slici možemo prepoznati da je ton kože žut s toplim podtonom. Podočnjaci imaju uglavnom plavozeleni podton.



Dakle, prilikom odabira komplementarnih boja, odabrali smo highlighter (X406) u najvišoj koncentraciji, ne želimo da svjetlinu kože previše zagrijavaju tonovi korektora. Zatim jednake dijelove X žutog neutralizatora i svijetlo narančaste (X30) kako bi se približio prirodnom tonu kože, a X30 za korekciju tamne pigmentacije. Ova bi smjesa zajedno učinkovito prikrivala podočnjake i izgledala prirodnije za okolnu kožu.

Na trećoj slici možemo prepoznati da ton kože sadrži više ružičastih boja s hladnim podtonom. Podočnjaci imaju uglavnom plavoljubičasti podton.



Dakle, prilikom odabira komplementarnih boja, odabrali smo highlighter (X406) u najvišoj koncentraciji, ne želimo da svijetlu kožu previše zagrijavaju tonovi korektora. Zatim crvena (X32), u manjoj koncentraciji i još laganiji dodir svijetlo narančaste (X30) kako bi se približili prirodnom tonu kože. Ova bi smjesa zajedno učinkovito prikrivala podočnjake i izgledala prirodnije za okolnu kožu.

Ako ste razumjeli ovu teoriju, bit će moguće prilagoditi to znanje kako bi se pokrila bilo koja pigmentacija ili nepravilnost na koži. Dovoljno je obratiti pažnju na vaše komplementarne boje u krugu i analizirati kožu kako biste utvrdili točan ton i podton kože.

Postoje i drugi čimbenici koje treba uzeti u obzir kod pristupa teoriji boja. Jedna od važnih za šminkanje je razmatranje temperature svjetlosti.

Temperatura boje

Ovaj primjer pokazuje razliku koju hladno, prirodno svjetlo, može imati u usporedbi s toplijim, umjetnim svjetlom. Izvorna slika snimljena je elektroničkom bljeskalicom od oko 4200 Kelvina. Kako se svjetlost prilagođava hladnijoj, više plavoj svjetlosti, ona aktivno neutralizira toplije tonove kože i make-upa, kroz naše razumijevanje teorije boja znamo da su plavoj boji komplementarne boje žutonarančaste i stoga ih neutralizira. Zbog toga sve izgleda malo oštrije, bez ravnoteže toplije svjetlosti i može biti prilično nelaskavo u usporedbi. Zato kad uzmemo u obzir svjetlost svijeća, sve izgleda privlačnije, toplina i kontrast na licu laska našoj pojavi.

Najbolji savjet za šminkanje je da uvijek, gdje je to moguće, nanosite šminku na dnevnom svjetlu. Dnevno svjetlo pruža nam čitav spektar boja, ravnomjerno je raspršen i proziran, tako da pokazuje make-up u svom najvjernijem stanju. Na prirodnom dnevnom svjetlu bit će vidljivije ako podudaranje boja nije pravilno ili ako nešto nije ravnomjerno uklopljeno. Na taj način možete izgraditi sjene i dubinu boje kako bi dobili pravi prikaz i kako želite da make-up izgleda, a zatim će na bilo kojem drugom svjetlu i dalje izgledati besprijekorno. Približavanje teoriji boja zahtijeva mnogo učenja, ali razumijevanje iste bitno je za savladavanje i usavršavanje šminkanja. Vježbom do savršenstva.